Na ovom sam triptihu htio upriličiti tri naizgled nevažna otočića čija povijest donekle sažima neke od problema današnje globalističke zbilje. S lijeva nadesno:

1. Pitcairn (merkantilizam i globalizacija) – radi se o udaljenom i teško pristupačnom otoku u Južnom Pacifiku na kojem su se skrili buntovnici s broda Bounty. Povijest ovog otoka puna je turobnih epizoda o ekstremnoj izolaciji male multikulturalne zajednice (pobunjenici predvođeni Christianom Fletcherom zajedno s Tahićanima), koja je dovela do međusobnih sukoba i ubojstava, a avet ove nasilne prošlosti prati do današnjih dana potomke tih događanja na ovom još uvijek nastanjenom otoku pod ingerencijom Novozelandskog sudstva: pred njime je 2000. godine podignuta optužba za učestala silovanja maloljetnica. U Pitcairnu vidim dijakronijsku vezu s merkantilizmom iz kojeg se razvio globalizam u modernom smislu i sve aveti, u vidu zlostavljanja i iskorištavanja, koje su iz njega proizašle.
2. Nova Zembla (ekologija) – otok u arhipelagu Zaljeva Buffin u Kanadi. Radi se o otoku koji je jednim dijelom ledenjak i čija će se topografija u uvjetima globalnog zatopljenja zasigurno mijenjati.
3. Utoya (reakcionarno nasilje) – otok čiji naziv na norveškom znači „vanjski otok“ bio je poprište strašnog masakra nad mladeži vladajuće norveške ljevičarske stranke kojeg je počinio ekstremist Anders Breivik 2011. godine.