U ovom sam radu na najočitiji mogući način komentirao uvriježene kartografsko-kulturološke konvencije. Koristio sam cilindričnu projekciju Gall-Peters koja se od uvriježene Mercatorove razlikuje po tome što daje stvarnu predodžbu (iako je distorzije u projekciji mape teško izbjeći) veličine kontinenata. Naime, Mercatorova mapa koju najviše koristimo nepravedno uvećava sjevernu hemisferu u odnosu na južnu, što glavne kontinente zapadne civilizacije – Europu i Sjevernu Ameriku čini većima u odnosu na, primjerice, Afriku i Južnu Ameriku. Da bih pojačao svoju poruku, obrnuo sam mapu naopačke kako bih uklonio još jednu konvenciju, a ta je smještanje sjevera na vrh. Druga dimenzija ovog rada bila je suvremena interakcionistička zbilja koju sam upriličio otiskujući na oslikanoj pozadini različite geometrijske oblike koji predstavljaju fragmentirane, multifrenične identitete u neprekidnoj, standardiziranoj, digitalnoj interakciji kroz društvene mreže. Ovaj „prednji plan“ zapravo predstavlja mentalnu geografiju podržanu suvremenim telekomunikacijskim i računalnim mrežama, nasuprot „stvarnoj“ fizičkoj koja je prikazana u podlozi, ili kako je Lola Dopico napisala: „Organizacija informacije koje donosi tehnologija, s jedne strane, i stalni društveni fluks, s druge, stvaraju tenziju koja se vizualno manifestira u obliku karata kao modela…onoga što se kreće i mijenja, a manje onoga što ostaje statično“